Kabinet za ranu intervenciju Caritasa Zadarske nadbiskupije je kroz projekt nabavio psihodijagnostičko sredstvo ADOS-2.

Opservacijski protokol za dijagnostiku autizma, drugo izdanje (ADOS-2) je standardizirani i polustrukturirani protokol koji predstavlja „zlatni standard“ u postupku dijagnostike za procjenu pojedinaca za koje postoji sumnja na poremećaj iz spektra autizma.

Što je autizam?

“Vrlo složen neurorazvojni poremećaj koji zahvaća sve aspekte dječje ličnosti (komunikacija, motorika, ponašanje i učenje). Pojam autizam u psihijatriju uvodi E. Bleuer 1911., a autistični poremećaj prvi opisuje američki psihijatar L. Kanner 1943. i naziva ga infantilnim autizmom (zbog simptoma i dobi u kojoj se pojavljuje).

U osnovi svih teškoća osoba s PAS (poremećajima autističnog spektra) su unutarnje kočnice koje stoje na putu uspostavljanja socijalne interakcije (nezainteresiranost ili slabije zanimanje za igru i druženje s drugima), verbalne ili neverbalne komunikacije (izostanak govora ili zaostajanje u govoru, doslovno shvaćanje, drugačije razumijevanje), mogućnosti imaginacije (suženi interesi, neobične aktivnosti i ponašanja, ponavljajuće i stereotipne radnje) te senzorne integracije.”

izvor: Savez udruga za autizam Hrvatske

Učestalost autizma

“Poremećaj traje cijeli život, a razvija se nakon 16-18 mjeseci dječjeg razvoja koji do tada može biti bez teškoća. Prvi simptomi uglavnom se primjećuju prije 3. godine života. Iako djeca s autizmom izgledaju kao i sva ostala djeca, ona ipak imaju znatne životne teškoće, koje postaju sve veće i izrazitije, ukoliko se što prije ne zatraži pomoć stručnjaka kako bi se dijete uključilo u odgovarajuće programe usluga u zajednici.”

“U Hrvatskoj je registrirano 1096 osoba s autizmom, iako se prema starim pokazateljima (23:10,000) brojka kreće preko 8,000, a prema novim omjerima (1:150) oko 22,000, dok je 500,000 do milijun stanovnika dio obitelji s članom pogođenim autizmom.

Veliki broj osoba s autizmom krije se pod drugim dijagnozama, što je rezultat nedovoljnog poznavanja i prepoznavanja tih poremećaja te nepostojanja referalnog dijagnostičkog centra.

Autizam se pojavljuje 4-5 puta češće se kod dječaka nego kod djevojčica. U nekim je obiteljima 50–100 puta češći nego u općoj populaciji što potvrđuje genetsku ulogu u etiologiji.”

izvor: Savez udruga za autizam Hrvatske

Znakovi autizma kod dojenčadi i djece & rana intervencija

“Znanstveno je dokazano da se ranim prepoznavanjem te ciljanom ranom intervencijom značajno može poboljšati životni ishod osobe s autizmom. Sve više je priča iz svijeta o autistima koji završavaju škole, fakultete i osposobljavaju se za zanimanja, no kako bi to postalo pravilo i kod nas potrebna je potpora društva.

Prvi znakovi upozorenja kod dojenčeta:

• rani poremećaji prehrane (odbijanje dojke ili bočice)
• nemirne nesanice s autoagresivnim pokretima ili mirne nesanice bez plača uz otvorene oči
• postojanje ranih i jakih anksioznosti (iracionalna plašljivost)
• emocionalna hladnoća i odbijanje tjelesnog kontakta
• smanjen interes za igračke, a naglašen interes za igre ruku pred očima koje mogu trajati satima

Simptomi koji mogu upućivati na autizam kod djece u dobi do 2. godine:

• dijete izbjegava kontakt očima
• ne prati izraz lica majke i bliskih osoba, ne odgovara mimikom lica
• ne inicira maženje, ne privija se uz majku i druge bliske osobe
• ne koristi predmete u posrednoj komunikaciji
• čini se da se ne odaziva na svoje ime ( dok će npr. na drugi zvuk istog intenziteta reagirati)
• kod neke djece prisutna je odbojnost prema plišanim igračkama, ne vole dodir igračke s kožom
• igra se repetitivno, komadićima vrpce, autićem ili kockicama, uvijek na isti način
• ne razvija igru „kao da“
• čini se emocionalno nezainteresirano za drugu djecu.”

Izvor: Savez udruga za autizam Hrvatske